Više od decenije manastir Tumane nije imao crkvu: Ali je svetinja opstala i uprkos tome, bila aktivna

Vreme čitanja: oko 3 min.

Međutim, koliko god bilo teško, aktivnost manastira je trajala i u tom periodu, a verni narod je posećivao Tumane. Kao uostalom i dan danas

Foto: Tanjug/Manastir Tumane

Okruženje u kome se nalazi manastir Tumane samo po sebi budi mir u duši. Okružena gustom šumom, ova svetinja u Braničevskoj eparhiji sa razlogom privlači pažnju mnogobrojnih vernika.

Tek nešto manje od deset kilometara deli Tumane i Golubac.

Iako se ne zna sa sigurnošću ko je izgradio manastir smešten na obali Tumanske reke, ostala su očuvana posve zanimljiva predanja, koja Tumane dovode u vezu sa Milošem Obilićem. Posebno je interesantno predanje o nastanku naziva ove svetinje.

I mada se ne zna pouzdano ni kada je izgrađen manastir Tumane, postoje pisani tragovi koji datiraju iz druge polovine 16. veka. Upravo tada je ova svetinja prvi put i pomenuta u turskim popisima.

Foto: Manastir Tumane

Sto godina nove crkve

Današnja glavna crkva manastira Tumane posvećena je Svetom arhangelu Gavrilu i 1924. godine je osvećena.

Poznato je i da je prvobitna crkva u okviru manastirskog kompleksa postojala sve do perioda nakon Kočine krajine, kada su je turske snage spalile. Nju je video i Egzarh Maksim (Ratković), budući da je na osnovu naloga tadašnjih crkvenih vlasti imao zadatak da tokom prve polovine 18. veka poseti manastire u Braničevskom okrugu. Cilj njegove posete bio je usmeren na upoznavanje sa svetinjama i stanjem u kome su, te sa brojem monaha i načinom njihovog života.

Tom prilikom je naveo da je crkva manastira Tumane „bila pokrivena crepom“.

U doba vladavine kneza Miloša, a uz podršku Pavla Bogdanovića, oberkneza, ali i naroda, ova svetinja je obnovljena. Po naredbi srpskog knjaza je Joakim Vujić kasnije obilazio zemlju, pa je tako imao prilike da poseti i ovaj manastir. O crkvi je napisao da je „mala razmerom, uređena po hriščanskom bogoslužbenom poretku i da je delom živopisana“.

Još jednom je tumanska crkva srušena. Ali ovog puta zato što je značajno naprsla, pa su tadašnje vlasti izdale naredbu da treba da bude srušena. Rečeno-učinjeno i počev od 1910. godine pa do 1924. crkva u Tumanu nije postojala. Prvi svetski rat je u velikoj meri uticao na to da Tumane čak 14 godina nema crkvu.

Međutim, koliko god bilo teško, aktivnost manastira je trajala i u tom periodu, a verni narod je posećivao Tumane. Kao uostalom i dan danas.

Foto: Tanjug/Manastir Tumane

Čudotvorne mošti

U glavnoj crkvi Tumana, jedan pored drugog nalaze se dva lepo izrezbarena drvena kivota. U jednome se čuvaju mošti Prepodobnog Zosima Sinaita ili Zosima Tumanskog, a u drugom Prepodobnog Jakova Novog.

Mnogi vernici koji kreću put tumanske svetinje to čine upravo kako bi se poklonili moštima dvojice svetaca, za koje postoje svedočanstva na zvaničnom sajtu manastira da su se pokraj njih događala brojna čuda.

Foto: Tanjug/Manastir Tumane

Iako se mesto, na kome je Zosim sahranjen znalo i ranije, obretenje moštiju Prepodobnog Zosima Sinaita zbilo se 1936. godine, na dan 21. avgusta po novom, odnosno 08. avgusta po starom kalendaru.

Dana 21. oktobra (08. oktobra po starom) 2014. godine izvršeno je u manastir Tumane i obretenje moštiju drugog sveca - Prepodobnog starca Jakova Novog Tumanskog.

Okolina ove svetinje je takođe zanimljiva. Ne samo zato što je izuzetno lepo uređena, pa čak poseduje i mini zoo vrt, nego i zbog blizine Svetog izvora i isposnice Svetog Zosima, koji se nalaze tek na oko kilometar udaljenosti od manastira.

(Ona.rs / „Manastirtumane“)