Proglašeni najbolji hlebovi na svetu: Srpska lepinja na 32. mestu, a ovako se pravi "prava" kao iz ćevabžinice

M. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock

Miris vruće lepinje koja pucketa pod prstima, tanko hrskava spolja, a meka i vazdušasta iznutra, teško da postoji nešto što bolje opisuje domaću kuhinju. Upravo ta jednostavna, ali savršena kombinacija donela je srpskoj lepinji mesto među najboljim hlebovima na svetu, prema prestižnom globalnom portalu TasteAtlas, koji svake godine rangira najpoznatija tradicionalna jela i peciva planete.

Na najnovijoj listi, lepinja se našla na visokom 32. mestu od 100, rame uz rame sa nekim od najčuvenijih svetskih hlebova.

Srpski ponos na globalnoj gastronomskoj mapi

TasteAtlas u svom opisu navodi da je lepinja „mekana i sunđerasta pogača na kvascu, pečena na visokoj temperaturi“, koja se najčešće poslužuje uz ćevape ili druga jela sa roštilja. Dodaje se i da upravo način pečenja, kratko, ali na vrlo visokoj temperaturi, daje lepinji karakterističnu teksturu i elastičnost koja je čini savršenim pratiocem slanih specijaliteta.

U poređenju sa somunom, koji je mekši i aromatičniji, lepinja ima čvršću strukturu i neutralniji ukus, što je čini idealnom podlogom koja „prati, a ne nadjačava“ glavno jelo.

Pored lepinje, na listi su se našli i drugi domaći favoriti, proja na 103. mestu i česnica na 125. mestu. Iako skromni po sastojcima, ovi hlebovi nose duh tradicije i pokazuju koliko je jednostavnost često najukusnija.

Ko je na vrhu liste?

Najbolji hleb na svetu, prema TasteAtlas-u, dolazi iz Indije, naan sa belim lukom i puterom zauzeo je prvo mesto zahvaljujući svojoj mekoći i bogatom mirisu. Drugo mesto pripalo je amricari kulči, dok je treće zauzeo roti čanaj, tanki, slojeviti hleb poreklom iz indijske kuhinje, danas popularan širom Malezije.

U prvih deset mesta preovlađuju azijski i južnoamerički hlebovi, dokaz da svet sve više vrednuje zanatske, autentične recepte i tradiciju pečenja hleba koja se prenosi generacijama.

Recept za savršenu domaću lepinju (kao iz ćevabdžinice)

Ako želite da kod kuće dobijete onaj pravi ukus iz pekare, evo jednostavnog recepta za mekanu i mirisnu lepinju sa hrskavom koricom.

Sastojci (za 4 lepinje):

  • 500 g mekog brašna (T-500 ili tip za hleb)
  • 300 ml mlake vode
  • 1 kašičica suvog kvasca (ili 15 g svežeg)
  • 1 kašičica šećera
  • 1,5 kašičica soli
  • 2 kašike ulja

Priprema:

U mlaku vodu dodajte kvasac i šećer, pa ostavite desetak minuta da se aktivira.

U veću posudu sipajte brašno i so, dodajte aktivirani kvasac i ulje, pa zamesite mekano, elastično testo.

Pokrijte krpom i ostavite da naraste 45 minuta.

Ugrejte rernu na najvišu temperaturu (250–300°C) zajedno sa plehom ili kamenom pločom za pečenje.

Testo podelite na četiri loptice, pa svaku oblikujte dlanovima u deblju pogaču, bez oklagije, da zadržite mehuriće.

Pecite 7–10 minuta, dok blago ne porumeni, ali ostane meka.

Trik za savršenu lepinju:

Odmah po pečenju lepinju lagano stisnite među dlanovima ili umotajte u čistu krpu par minuta, tako će ostati savršeno mekana. Ako želite one karakteristične pukotine, pre pečenja površinu blago probodite viljuškom.

Miris detinjstva i tradicije

Lepinja je više od hleba, to je simbol domaće trpeze, zajedništva i mirisa detinjstva. Od uličnih tezgi do porodičnih roštilja, ona spaja generacije i ostaje jedan od najlepših primera kako jednostavna hrana može imati svetsku vrednost.

Kada sledeći put zagrizete toplo parče domaće lepinje, setite se, upravo taj ukus sada stoji rame uz rame sa najboljima na svetu.

(Ona.rs)