Tajni signal koji telo šalje, a predviđa koliko ćete živeti: Stručnjaci ga nazivaju šestim vitalnim znakom

Hodanje deluje kao najjednostavnija moguća aktivnost, ali način na koji koračamo posle 70. godine života može otkriti iznenađujuće mnogo o našem zdravlju. Promene u brzini hoda nisu samo neminovan znak starenja, već snažan pokazatelj opšteg stanja organizma, kognitivnih sposobnosti, pa čak i očekivanog životnog veka.

Sve do otprilike 70. godine, brzina hoda ostaje iznenađujuće stabilna. Međutim, ulaskom u osmu deceniju dolazi do tihe, ali značajne promene. Brzina uobičajenog hoda opada za oko 15 odsto po deceniji, dok se brzina brzog hoda smanjuje i do 20 odsto. Ovo usporavanje nije samo subjektivan osećaj, već merljiva pojava koja lekarima i naučnicima služi kao svojevrstan prozor u celokupno zdravstveno stanje.

Iako deluje jednostavno, hodanje je složen proces koji zahteva savršenu usklađenost srca, pluća, nervnog sistema, mišića i kostiju. Kada korak postane sporiji, to može biti prvi znak da jedan ili više ovih sistema više ne funkcionišu optimalno.

Kraći koraci i slabiji mišići potkolenice

Glavni razlog usporavanja krije se u promenama mehanike hoda. Starije osobe počinju da prave kraće korake, najčešće zbog slabljenja mišića potkolenice, koji su ključni za potisak tela unapred. Kako bi to nadoknadili, nesvesno više angažuju mišiće pregibače i ispružače kuka.

Istovremeno se produžava faza dvostrukog oslonca - deo koraka u kojem su oba stopala na tlu. Kod mlađih osoba ona zauzima oko 18 odsto ciklusa hoda, dok kod zdravih starijih ljudi raste na 26 odsto ili više. Time se dobija veća stabilnost, ali se smanjuje vreme za iskorak, što dodatno skraćuje dužinu koraka. Ponekad deluje kao da osoba hoda po klizavom ledu, oprezno prebacujući težinu i tražeći sigurnost u svakom pokretu.

Menja se i držanje tela - karlica se rotira unapred, a donji deo leđa postaje izraženije povijen. Ove promene često su povezane sa slabljenjem trbušnih mišića i nakupljanjem masnog tkiva.

Brzina hoda kao pokazatelj dugovečnosti

Jedno od najzanimljivijih otkrića savremene medicine jeste da je brzina hoda postala jedan od najjačih prediktora dugovečnosti. Velike naučne studije, uključujući i analize objavljene u časopisu JAMA, pokazale su da je brzina hoda podjednako snažan pokazatelj preživljavanja kao i broj hroničnih bolesti ili prethodnih hospitalizacija.

Podaci su jasni: u 75. godini života osobe koje hodaju brže imaju znatno veće šanse da žive dodatnih pet do deset godina u odnosu na one koji hodaju sporije. Spor hod može ukazivati na to da telo troši previše energije na samo kretanje, što često govori o skrivenim problemima u kardiovaskularnom, respiratornom ili nekom drugom sistemu. Zbog toga pojedini gerijatrijski stručnjaci brzinu hoda nazivaju "šestim vitalnim znakom", uz krvni pritisak, puls, disanje, telesnu temperaturu i bol.

Hod i zdravlje mozga

Veza između načina na koji hodamo i onoga što se dešava u našem mozgu dublja je nego što se dugo mislilo. Usporavanje hoda može biti jedan od najranijih znakova kognitivnog pada, i to godinama pre nego što standardni testovi pamćenja pokažu probleme.

Istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer’s & Dementia pratilo je ispitanike tokom 15 godina i pokazalo da se usporavanje hoda može javiti i do devet godina pre klinički vidljivog kognitivnog pada. Još zanimljivije, ubrzano usporavanje povezano je sa prisustvom amiloidnih plakova u mozgu, koji su ključna patološka karakteristika Alchajmerove bolesti. To sugeriše da promene u hodu mogu odražavati rane i suptilne neurološke promene.

Kako prepoznati promene i reagovati

Stručnjaci navode da je normalna brzina hoda za starije osobe između 1,2 i 1,4 metra u sekundi. Brzina manja od 1,0 metra u sekundi smatra se znakom za uzbunu i može ukazivati na potrebu za dodatnom procenom ili rehabilitacijom.

Iako precizno merenje zahteva stručnu procenu, svako može raditi na očuvanju i poboljšanju svoje sposobnosti hoda. Najvažnije je ostati fizički aktivan, a hodanje je idealan početak. Preporučuju se i vežbe snage za donji deo tela, poput čučnjeva uz stolicu, podizanja na prste i bočnog podizanja nogu, kako bi se ojačali mišići ključni za stabilan i siguran korak.

Pažnju treba obratiti i na držanje tela, jer pogrbljenost može značajno usporiti kretanje. Vežbanje hoda uz dodatne zadatke, poput nošenja šolje kafe ili prelaska preko niskih prepreka, može dodatno ojačati neuronske puteve zadužene za koordinaciju.

Naš korak je mnogo više od pukog kretanja. On je odraz vitalnosti, snage i zdravlja celog organizma. Osluškivanje njegovog ritma može nam pomoći da na vreme prepoznamo signale koje telo šalje i da preduzmemo korake ka zdravijem i dužem životu.

(Ona.rs)

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Povezane vesti

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.