"Šećer mi padne na bini, moram da popijem nešto": Rozga mislila da je umor, a onda su stigli rezultati analiza
Mnogi ljudi godinama ignorišu signale koje im telo šalje - umor koji se stalno vraća, pojačanu žeđ, promene u težini ili iznenadne padove energije. Tek kada simptomi počnu da utiču na svakodnevni život, odluče da potraže odgovor. Sličnu situaciju prošla je i hrvatska pevačica Jelena Rozga, koja je prvi put javno govorila o svom zdravstvenom stanju.
Popularna pevačica otkrila je da joj je dijagnostikovana insulinska rezistencija, stanje koje utiče na način na koji telo koristi insulin i reguliše nivo šećera u krvi. Kako je ispričala u emisiji "In Magazin", već duže vreme primećivala je promene koje su joj bile znak da nešto nije u ravnoteži.
- Godinama već osećam da se neke promene događaju. Stalno sam bila žedna, na pozornici bih ostala bez sline, nakon čaše vode bila bih opet gladna, a kilogrami su se topili - rekla je Rozga.
Njena priča skrenula je pažnju na problem sa kojim se suočava veliki broj ljudi, a koji često prođe neprimećeno. Insulinska rezistencija ne mora uvek odmah da daje jasne simptome, ali određeni znaci mogu biti signal da je vreme za proveru zdravlja.
Šta je insulinska rezistencija i zašto nastaje
Insulinska rezistencija je poremećaj metabolizma kod kojeg ćelije slabije reaguju na insulin - hormon koji pomaže da glukoza iz krvi uđe u ćelije i bude iskorišćena kao energija.
Kada ćelije ne odgovaraju dovoljno na insulin, organizam pokušava da nadoknadi taj problem tako što pankreas proizvodi sve više insulina. Vremenom to može dovesti do povišenog nivoa insulina u krvi i povećanog rizika za razvoj predijabetesa i dijabetesa tipa 2.
Tačan uzrok nastanka ovog stanja nije u potpunosti poznat, ali stručnjaci navode više faktora koji mogu povećati rizik. Među njima su:
- nasledna sklonost ka poremećajima šećera u krvi
- višak kilograma, posebno masne naslage oko stomaka
- nedovoljna fizička aktivnost
- ishrana bogata prostim šećerima i rafinisanim ugljenim hidratima
- dugotrajan stres
- određena hormonska stanja, poput sindroma policističnih jajnika
Simptomi koje mnogi pripisuju umoru
Problem kod insulinske rezistencije je što se često razvija postepeno. Mnogi ljudi promene u organizmu pripisuju stresu, brzom životnom tempu ili nedostatku sna, pa ne obrate pažnju na ono što im telo poručuje.
Među znacima koji mogu ukazivati na ovaj problem nalaze se:
- stalni umor i pospanost, naročito nakon obroka
- česta želja za slatkišima čak i nakon jela
- nagli padovi energije
- teško mršavljenje uprkos promenama u ishrani
- brzo dobijanje kilograma
- nakupljanje masnog tkiva oko stomaka
- promene na koži, poput tamnijih zadebljalih delova na vratu ili pazuhu
- kod žena - neredovni ciklusi, akne ili pojačana maljavost
Kod Jelene Rozge upravo su žeđ, osećaj gladi i gubitak kilograma bili među znacima koji su je naveli da proveri zdravstveno stanje.
Pevačica promenila ishranu i uvela terapiju
Rozga je navela da je pre odlaska na američku turneju uradila analize, nakon čega je dobila potvrdu da ima insulinsku rezistenciju. Od tada je, kako je rekla, na terapiji i pridržava se plana ishrane koji joj je napravila nutricionistkinja.
- Na terapiji sam. Imam inzulinsku rezistenciju i šećer mi jako varira. Događa mi se na pozornici da mi šećer naglo padne pa osetim veliku slabost. Tada moram popiti nešto slatko - ispričala je.
Promenila je i način ishrane - izbacila je čokoladu i značajno smanjila unos ugljenih hidrata.
- Prestala sam jesti čokoladu čim sam saznala dijagnozu i izbacila sam oko 70 posto ugljenih hidrata. Srećom, volim meso i ribu pa mi to ne pada teško - rekla je pevačica.
Kako se proverava insulinska rezistencija
Dijagnoza se postavlja uz pomoć različitih analiza koje lekar tumači u skladu sa celokupnim zdravstvenim stanjem osobe.
Najčešće se koriste:
- HbA1c test - pokazuje prosečan nivo šećera u krvi tokom prethodna dva do tri meseca
- oralni test tolerancije na glukozu (OGTT) - prati kako organizam reaguje na unos glukoze
- merenje nivoa šećera i insulina u krvi
Rezultate nije dobro tumačiti samostalno, već ih treba analizirati sa lekarom, najčešće endokrinologom.
Ishrana i kretanje mogu mnogo da promene
Kod osoba sa insulinskom rezistencijom, promene životnih navika imaju važnu ulogu u kontroli stanja. To ne znači stroge dijete i odricanje od svega što volite, već pažljiviji izbor namirnica i redovniju fizičku aktivnost.
Najčešće se savetuje ishrana bogata:
- povrćem i vlaknima
- proteinima iz ribe, jaja i nemasnog mesa
- kvalitetnim mastima
- namirnicama koje imaju niži glikemijski indeks
S druge strane, preporučuje se smanjenje unosa slatkiša, zaslađenih napitaka, belog brašna i drugih namirnica koje brzo podižu nivo šećera u krvi.
Jelena Rozga je svojim priznanjem otvorila temu o kojoj mnogi ljudi ćute, iako se sa sličnim problemima susreću svakodnevno. Njena priča pokazuje koliko je važno obratiti pažnju na signale tela i reagovati na vreme, posebno kada promene postanu deo svakodnevice.