Mnogo ih je više, ali ova 3 su među najpoznatijima: Srbija je bogata mističnim mestima
Ko god je imao dodira sa selima širom Srbije sigurno je upoznat sa pričama o vilama koje igraju kolo, ali i raskrsnicama na kojima bi se konji uznemiravali.
Možda je bilo onih koji baš i nisu u sve te priče verovali, ali je ipak bilo onih koji su ih doživeli. Mnogi nisu želeli da pričaju o tome, mada su meštani obično tvrdili da su znali da se sa tim ljudima dogodilo nešto čudno, jer su se posle toga nekako promenili. Pojedini su i sišli sa uma nakon tih događaja.
Među brojnim mestima za koje se vezuju različite legende i priče koje su se prenosile sa kolena na koleno, ima i onih koja se smatraju najpoznatijima.
Ipak, koliko god poznata takva mesta bila, ne treba zaboraviti ni ona koja se ne pominju tako često. Tako se, recimo u mnogim selima širom Srbije nalazi takozvano drvo zapis, prema kome se meštani odnose sa posebnom pažnjom i poštovanjem. Opšteprihvaćeno je verovanje da je to sveto drvo i da ga ni na koji način ne treba oštetiti, pa mnogi čak izbegavaju i da prođu ispod njegovih krošnji.
Rimski bunar
Mada je Beogradska tvrđava interesantna i zbog drugiih lokacija, Rimski bunar privlači možda i najveću pažnju posetilaca.
Jedna od najčešćih priča koja se vezuje za Rimski bunar na Kalemegdanu tiče se antičkog junaka Orfeja. Pominje se da je upravo to bilo mesto kuda je on odlazio u podzemni svet.
Pažnju privlači i naziv tog bunara, budući da je utvrđeno da su ga asutrijske snage izgradile tokom prve polovine 18. veka, pa se i logično nameće pitanje otkud naziv rimski? Pored toga što postoji priča o tome da su pripadnici Flavijeve rimske legije gradili bunar dubok 51 metar, prepostavka da je tako nazvan “zvog svoje tajanstvenosti i starosti”.
Moglo se čuti da je Rimski bunar podzemnim hodnicima povezan sa Savom, ali je to verovanje opovrgnuto nakon ispitivanja dna bunara u periodu koji je prethodio Drugom svetskom ratu.
Borsko jezero
Razlog zbog koga je legenda o čudovištu iz Borskog jezera toliko popularna jeste što se tačno zna ko ga je video. Ako je verovati očuvanom narodnom predanju, naravno.
Jednog dana su izvesni Milan i Marko krenuli put Borskog jezera, ne bi li se osvežili. Narodno predanje dalje navodi da je u tom trenutku izašlo čudovište posve neobičnog izgleda iz jezera. Njegovo telo je imalo oblik zmije, a glavu konja.
Nakon što je usmrtilo jednog od njih, ostala je priča o tom događaju, kojoj je svedočio preživeli čovek. I ne samo da je opisao čudovište, nego narodno predanje veli da je i sišao s uma nakon tog događaja.
Legenda o čudovištu iz Borskog jezera tako je ostala da živi, iako ga niko nijednom više od tada pa do danas nije video.
Vodenica Save Savanovića
Ne mogu se pomenuti priče o mističnim mestima u Srbiji a da se među njima ne nađe i jedan vampir.
U selu Zarožje nalazi se jedna vodenica koja je pripadala Savi Savanoviću. I ne bi uopšte ta i takva vodenica bila zanimljiva da se Sava, prema narodnom predanju nije povampirio. U to doba poznati trgovac stokom, Sava se zaljubljuje i prosi devojku. Međutim, ona ga odbija i tu narodna legenda donosi zaplet.
Nakon što ga je izabranica odbila, Sava donosi kobnu odluku da je liši života. A onda na scenu stupaju meštani Zarožja, koji su ga ne samo prebili do smrti, nego i sahranili daleko od groblja, budući da je od tog prebijanja Sava i preminuo.
Nije Sava mirovao ni na onom svetu, pa su se u vodenici počelo događati nešto neobično. Svako ko je u to doba, nakon Savine smrti odlazio u vodenicu poslom, jednostavno nije uspevao da samelje žito. I ne samo da je svako od njih bio udavljen, nego bi mu Sava čak i popio krv, prema narodnom predanju.
Zato su meštani odlučili još jednom da se surovo obračunaju sa Savom. Ovog puta povampirenim Savom. Pripremili su glogov kolac, otkopali Savim grob i zabili mu kolac pravo u srce. Ipak, to im nije pomoglo da se izbore sa vampirom, jer je prema narodnom predanju iz njegovog kocem probodenog srca izletela jedna leptirica, koja je nastavila da čini ono što je činio i povampireni Sava.
Upravo zbog te legende su dugo ljudi izbegavali ne samo da odu u vodenicu, nego i da se nađu u njenoj blizini. Pre koju godinu vodenica Save Savanovića je obnovljena i slobodno se može reći da danas predstavlja turističku aktrakciju tog dela zemlje.
(Ona.rs / “Gradonačelnik Beograda” )