Trčanje napolju ili na traci: Šta je zapravo zdravije kada stignu kiša, vetar i hladni dani?

B. P.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Mateja Beljan

Kada temperature počnu da padaju, mnogi rekreativni trkači suočavaju se sa istom dilemom: da li je za organizam zdravije trčati napolju ili se preseliti na traku za trčanje? Obe opcije imaju jasne prednosti, ali i specifične mane.

Prednosti trčanja napolju

Iako topla soba tokom hladnih i kišnih dana deluje znatno primamljivije, izlazak na stazu donosi nekoliko važnih prednosti:

Rad više grupa mišića i koordinacija: Nijedna ruta na otvorenom nije ravna poput trake. Podloga varira od asfalta i zemlje do lišća i neravnih uzbrdica, što tera telo da stalno radi na ravnoteži, stabilnosti zglobova i boljoj koordinaciji.

Dnevna svetlost i mentalno zdravlje: Izlazak na svež vazduh i prirodno svetlo tokom sivih jesenjih i zimskih dana pomaže u borbi protiv zimske melanholije, razbistrava misli i popravlja raspoloženje.

Jačanje imuniteta: Umerena fizička aktivnost podstiče imuni sistem, mada je za to zaslužan kontinuitet treninga, a ne sam hladan vazduh.

Zašto je traka za trčanje nekada mudriji izbor?

Dok se napolju borite sa vetrom, baricama i klizavim lišćem, traka vam pruža potpunu kontrolu nad svakim korakom:

Precizna kontrola tempa i nagiba: Brzinu možete fiksirati u sekund, što je čini idealnim alatom za intervalne treninge, rad na kadenci i ciljano podizanje izdržljivosti.

Bezbednost i kontinuitet bez prekida: Nema semafora, pešaka, zaleđenih ploča niti čeonog vetra koji remeti ritam.

Prijatnije okruženje: Tokom mračnih zimskih jutara ili večeri, zatvoreni prostor pruža bezbedno i toplo okruženje bez brige o vidljivosti ili bezbednosti na ulici.

Da li se na otvorenom troši više kalorija?

Često vlada uverenje da je trčanje napolju znatno teže, pa samim tim troši i više kalorija. Ipak, razlike su minimalne ako su brzina i intenzitet ujednačeni.

Trčanje napolju stvara prirodni otpor vazduha i neravan teren. Međutim, identičan napor na traci možete postići jednostavnim trikom: postavite nagib trake na 1% do 1,5%, čime uspešno simulirate otpor vazduha i spoljne uslove.

Ukupan utrošak kalorija pre svega zavisi od tri faktora:

  • Brzine kretanja
  • Dužine trajanja treninga
  • Srčanog pulsa i opšteg intenziteta

Samo mesto treninga pritom igra najmanju ulogu.

Kada je obavezno preći u zatvoren prostor?

Umerena kiša ili niske temperature nisu prepreka uz slojevito oblačenje, nepromočive patike i garderobu koja diše. Ipak, postoje situacije kada trčanje napolju donosi više štete nego koristi:

  • Poledica, „crni led“ i zaleđeni trotoari
  • Nevreme, grmljavina i olujni udari vetra
  • Gusta magla i minimalna vidljivost
  • Pljuskovi pri temperaturama bliskim nuli (rizik od naglog pothlađivanja tela)

U ovakvim uslovima rizik od uganuća, padova i ozbiljnih povreda drastično skače, pa je traka najbezbednija odluka.

Šta je konačna presuda?

Ne morate birati isključivo jednu stranu.

Ako trenirate za polumaraton ili trku na ulici, nužno je provoditi vreme napolju radi adaptacije tetiva i mišića na realne nagibe i asfalt. Za dane kada su uslovi loši, zaleđeni ili vam raspored dozvoljava trening samo u mraku, traka pruža savršen i kontrolisan trening.

Najbolji rezultat postiže se kombinovanjem oba pristupa u zavisnosti od prognoze i bezbednosti.

(Ona.rs/heute)