Zaboravili smo na nju, a telo je obožava: Ova stara namirnica čuva mnogo više nego što mislite
Nekada je bila mnogo češći gost na trpezama, danas je često preskačemo zbog pirinča, testenine i modernijih namirnica, a heljda zapravo ima nutritivni sastav zbog kojeg ozbiljno zaslužuje povratak u svakodnevnu ishranu.
Iako je najčešće svrstavamo među žitarice, heljda botanički zapravo nije žitarica, već takozvana pseudožitarica. Prirodno ne sadrži gluten, bogata je složenim ugljenim hidratima, vlaknima, biljnim proteinima i mineralima poput magnezijuma, mangana, bakra i fosfora.
Ali njen možda najzanimljiviji sastojak je rutin, biljno jedinjenje iz grupe flavonoida zbog kojeg je heljda već dugo predmet interesovanja naučnika.
Šta se događa u telu kada jedemo heljdu?
Vlakna iz heljde doprinose normalnom varenju i dužem osećaju sitosti, zbog čega obrok sa heljdom može da bude odličan izbor kada želimo hranu koja nas neće ostaviti gladnim sat vremena kasnije.
Heljda ima i relativno povoljan uticaj na šećer u krvi u poređenju sa mnogim rafinisanim izvorima ugljenih hidrata. Kombinacija vlakana, proteina i drugih biljnih jedinjenja usporava varenje, pa nivo glukoze nakon obroka može da raste postepenije.
Posebno je zanimljiv rutin, antioksidans koji se povezuje sa zdravljem krvnih sudova. Antioksidansi pomažu organizmu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa, dok se rutin istražuje i zbog potencijalnog povoljnog delovanja na cirkulaciju.
Dobra je i za creva
Heljda sadrži i rezistentni skrob, naročito kada se skuva pa ohladi. Deo tog skroba ne razgrađuje se potpuno u tankom crevu, već stiže do debelog creva gde može da posluži kao hrana korisnim crevnim bakterijama.
Zbog vlakana i rezistentnog skroba, njeno redovno uključivanje u raznovrsnu ishranu može da doprinese zdravlju digestivnog sistema.
Tu su i magnezijum, važan za normalno funkcionisanje mišića i nervnog sistema, mangan koji učestvuje u brojnim metaboličkim procesima i bakar potreban organizmu za normalno stvaranje vezivnog tkiva i funkcionisanje nervnog i imunog sistema.
Heljda prirodno ne sadrži gluten
Još jedna velika prednost heljde jeste to što prirodno ne sadrži gluten. Zbog toga može da bude deo ishrane osoba koje ga izbegavaju, uključujući osobe sa celijakijom, ali je tada važno birati proizvode deklarisane kao bezglutenske zbog moguće kontaminacije tokom proizvodnje.
Heljdu možete koristiti umesto pirinča, dodavati je salatama i čorbama, praviti kaše ili koristiti heljdino brašno za palačinke, hleb i druga testa.
I možda je upravo u tome njena najveća prednost: nije nikakva nova "superhrana" koja je preko noći postala popularna. To je jednostavna, stara namirnica koju smo imali mnogo pre nego što smo počeli da tražimo zdrave namirnice sa drugog kraja sveta.
(Ona.rs)